Koliko dugo je potrebno prakticirati Kegelove vježbe da bi se moglo očekivati smanjenje simptoma stres inkontinencije?

Uspjeh Kegelovih vježbi ovisi o mnogo faktora. Prije svega treba u obzir uzeti dob, druge bolesti, težinu, stres, inkontinencije i pravilno izvođenje samih vježbi. Ukoliko bolesnica pravilno izvodi Kegelove vježbe svaki dan, poboljšanje stres inkontinencije se može očekivati kroz 4 − 6 tjedana, do nekoliko mjeseci.

Utjecaj kronične urinarne infekcije na inkontinenciju?

Većina naših bolesnika s kroničnom urinarnom infekcijom su bolesnici starije životne dobi, nerijetko nosioci urinarnih katetera - češće muškarci, rjeđe žene. Ponekad i onkološki bolesnici koji moraju imati razne stentove za derivaciju mokraće - poput “JJ“ endoproteza, PNS - perkutanih nefrostomija. Sva ta „urološka“ pomagala podloga su za urinarnu infekciju, pogotovo ako su ona trajna rješenja (doživotna) za bolesnike. Infekcija utječe na sluznicu mjehura u smislu vulnerabilnosti, smanjuje kapacitet mjehura, dolazi do povećanja frekvencije mokrenja i nerijetko do inkontinencije mokraće.

Koliki je postotak inkontinencije u ženskoj populaciji od 40. do 50. godine života?

Ne možemo sa sigurnošću govoriti o postotku inkontinencije mokraće u ženskoj populaciji, ali broj tih pacijentica nije mali, pogotovo nakon ginekoloških operacija, onkoloških operacija, višekratnih poroda. Inkontinencija utječe na kvalitetu života, na fizičko, a pogotovo na psihičko zdravlje. Mislimo da bi i psiholog u timu bio više nego potreban vezano uz ovo pitanje.

Kako sjedilački način rada utječe na kontraktilnost stijenke mokraćnog mjehura?

U svakom slučaju sjedilački način rada utječe negativno na kontraktilnost stijenke mokraćnog mjehura, zbog izostanka povećanog abdominalnog tlaka uzrokovanog smanjenim fizičkim radom - sjedenje, ured…

Dijabetes i inkontinencija?

Dijabetes je povezan s učestalim i recidivnim uroinfektima, a urinarne infekcije s većom učestalošću inkontinencije mokraće, pogotovo kod starijih i teže pokretnih bolesnika. S obzirom da je dijabetes povezan s oštećenjem živaca koji opskrbljuju urogenitalni sustav i s te strane utječe na inkontinenciju mokraće.

Treba li kod retencije urina u žena starije životne dobi prvo obaviti ginekološki ili urološki pregled?

Zadržavanje mokraće predstavlja nepotpuno pražnjenje mjehura ili prestanak mokrenja, a može biti akutno ili kronično. Retencija urina može se pojaviti i kod muškaraca i kod žena. Učestalija je kod muškaraca kao posljedica BHP. Godišnja učestalost u žena je 3/100.000. A odnos žena i muškaraca je 1/13. Dobrovoljno mokrenje zahtijeva koordinaciju između mišića zdjeličnog dna, mokraćnog mjehura, uretre te centralnog i perifernog živčanog sustava. Poremećaj na bilo kojoj od ovih razina može dovesti do retencije urina. Najčešće komplikacije urinarne retencije su postrenalna akutna bubrežna insuficijencija, urinarna infekcija i sepsa. S obzirom na navedene komplikacije, smatramo da je nužno prvo obaviti urološki pregled kako bi se retencija urina dijagnosticirala postmikcijskim ultrazvučnim pregledom i riješila uretralnom kateterizacijom ili suprapubičnom cistostomijom. Po rješavanju retencije urina može se dalje nastaviti s proširenom dijagnostičkom obradom uzroka retencije urina u koju svakako spada i pregled po ginekologu.

Nakon radikalnog odstranjenja prostate, indikacija za pelene (osoba 60 godina)?

Kod pacijenata kojima je učinjena radikalna prostatektomija indicira se uvođanje pelena kada se primjenom predložaka ne može osigurati dovoljna higijena i socijalno funkcioniranje (analogno tome, predlošci se uvode kada je bijeg mokraće takav da se bez njih ne može osigurati dovoljna higijena i socijalno funkcioniranje).

Kada početi koristiti Urotrim (solifenacin)?

Urotrim se počinje koristiti kada simptomi prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura počnu značajnije narušavati kvalitetu života/socijalno funkcioniranje pacijenta.

Prema iskustvima urologa, nakon koliko vremena uzimanja terapije se pacijentima smanje tegobe urgentnog mokrenja pri terapiji solifenacinom i koliko često pacijenti odustaju od terapije zbog nuspojave kao što je suhoća usana?

Nakon započinjanja terapije solifenacinom, tegobe pacijenata se smanjuju nakon dva do četiri tjedna. Suhoća usta, u blažem obliku, se javila kod manjeg broja pacijenata, no nije bila razlogom odustajanja od terapije solifenacinom.

U kojim vremenskim intervalima treba mijenjati bolesniku kateter?

Urinarni kateter je cjevčica postavljena u mokraćni mjehur, čija je svrha odvođenje mokraće iz mjehura. U nekim slučajevima je kateter potrebno ostaviti dugo vremena (pa i doživotno) kako bi mokraća mogla otjecati. Postoje različiti načini pristupa skrbi i održavanju dugoročnih mokraćnih katetera. Duže vrijeme između promjena katetera povezano je s većim rizikom za razvoj urinarnih infekcija. Kod kateteriziranih bolesnika dnevni rizik za razvoj urinarne infekcije iznosi između 3% i 7%. Ukoliko bolesnik nosi kateter tjedan dana, rizik od bakteriurije povećava se na 25%, a ako je taj period mjesec dana rizik se povećava za čak do 100%. 10% bolesnika koji imaju bakteriuriju pokazat će simptome urinarne infekcije, a 3% od njih razvit će bakterijemiju. Iz ovih podataka vidljivo je kako će gotovo svi dugotrajno kateterizirani bolesnici razviti bakteriuriju. Preporuke urologa su da se trajni urinarni kateteri mijenjaju svaka 3 do 4 tjedna (individualizirani pristup bolesniku) kako bismo smanjili bakteriuriju, a time i urinarne infekcije kod kateteriziranih bolesnika.

Kod kateteriziranih pacijenata provjerene prohodnosti katetera, koji su mogući uzroci da se vrećica ne puni?

Mogući uzroci da se vrećica urinarnog katetera ne puni - malpozicija katetera (balon katetera napuhan u prostatičnoj ili penilnoj uretri), vrlo slaba diureza (slaba hidracija pacijenta, kardijalna dekompenzacija, stenoza uretera - npl. prostate, debelog crijeva, mokraćnog mjehura, ginekološki npl., stanje nakon op. zahvata, radioterapije), tamponada mjehura, provjeriti je li cijev vrećice katetera ispravno umetnuta u kateter (bilo je slučajeva da su vozila HMP dovozili pacijente u hitnu urološku ambulantu radi ”zaštopanog katetera”, a cijev vrećice je bila izvučena!).

 

Što s pacijentom koji je naglo prestao mokriti?

Svakako uzeti anamnezu i pogledati pacijenta! UZV ako je moguće. Ako su prisutni znakovi retencije (vidljiv distendiran mokraćni mjehur), postaviti urinarni kateter ili uputiti pacijenta u hitnu službu/urologija.

Ako nema kliničkih znakova retencije, ako postoje kardijalne tegobe u anamnezi, zaduha, otečenost nogu (često i otečenost skrotuma obostrano!) onda uputiti pacijenta u hitnu službu/interna.

Kada i koliko često asimptomatskog pacijenta sa bubrežnim kamencima upućivati na kontrole urologa?

Ovisno o veličini i količini bubrežnih kamenaca, ali minimalno jednom godišnje, a u slučaju većeg broja konkremenata ili obostrane litijaze, barem svakih 6 mjeseci (govorimo o bolesnicima koji ne pristaju na nikakav operacijski ili ESWL tretman u asimptomatskim fazama). U slučaju tegoba (bolovi, hematurije, anurija - kontrola urologa hitno).

Kolika je maksimalna veličina mokraćnog kamenca za koju se može očekivati da će ga pacijent izmokriti?

Spontana ekspulzija mokraćnog konkrementa se može ponekad očekivati kod konkremenata veličine 5 do 7 mm. Mogućnost spontanog izmokravanja konkremenata ovisi o više faktora: položaju konkrementa unutar mokraćnog sustava, samoj anatomiji mokraćnog sustava te izgledu i vrsti mokraćnog kamenca.

Literatura

1. Hudolin T. Kamenac u mokraćnom mjehuru – prikaz slučaja. www.plivamed.net
2. Duvnjak M. Dijagnostička evaluacija simptoma donjeg urinarnog trakta (LUTS) – 1. I 2. Dio www.plivamed.ne
3. Kuliš T. Minimalno invazivni zahvati u urologiji. Medicus 2015.
4. Bakula M; Kuliš T; Nađ Škegro S; Kaštelan Ž. Urinarna inkontinencija kod muškaraca i smjernice za liječenje. Medicus 2015.
5. Nađ Škegro S. Konzervativno liječenje statičke inkontinencije mokraće i defekata dna zdjelice. Medicus 2015.