Medicus 2014;23(2):139-143
Neuropatskabol
Neuropathic Pain
ANTE BARADA
KB Merkur, 10000 Zagreb, Dugi dol 4a
SAŽETAK
Neuropatska bol neugodan je osjetni i emocionalni doživljaj uzrokovan oštećenjem ili bolešću somatosenzornog dijela živčanog
sustava. Procjenjuje se da 7 – 8% stanovnika Europe pati od neuropatske boli. Klasični primjeri takve boli jesu bolna dijabetička polineuropatija,
postherpetička neuralgija, trigeminalna neuralgija, radikularna bol, bol nakon moždanog udara, bol zbog ozljede leđne moždine te postkirurška
bol. Neuropatska bol odraz je patološkog zbivanja u živčanomsustavu, koje ima za posljedicu niz različitih patofiziološkihmehanizama u nastanku
boli. Bol se javlja spontano, osobito u mirovanju, a doživljava kao pečenje, žarenje, sijevajuća ili oštra ubodna bol. Neuropatska je bol evocirana
dodirom (mehanička alodinija) ili promjenom temperature (termička alodinija). Bol remeti san, izaziva tjeskobu i potištenost te smanjuje kvalitetu
života bolesnika. U liječenju bolesnika s neuropatskomboli postoje dva cilja. Prvi je postavljanje ispravne dijagnoze i liječenje osnovne bolesti. Drugi
je cilj definirati bolni sindrom i provesti simptomatsko liječenje boli. U liječenju neuropatske boli smjernice EFNS-a preporučju antiepileptike (ga-
bapentin, pregabalin), tricikličke antidepresive i SNRI (duloksetin, venlafaksin) kao lijekove prvog izbora. Druga linija liječenja uključuje opioide.
Topički lidokain može biti lijek izbora kod bolesnika s mehaničkom alodinijom. Kombinirana terapija može se primijeniti u slučajevima kada se
monoterapija pokaže neučinkovitom, a trebali bi se kombinirati lijekovi s međusobno dopunjujućimmehanizmima djelovanja. Transkutana elek-
trična živčana stimulacija (engl. transcutaneous electrical nerve stimulation – TENS) ima dokazani analgetski učinak i uz redovitu kineziterapiju
znatno pridonosi poboljšanju funkcionalnog stanja bolesnika. Psihoterapijska potpora važna je u liječenju kronične boli. Dijagnostika i liječenje
neuropatske boli zahtijevaju interdisciplinarni i multimodalni pristup.
KLJUČNE RIJEČI:
neuropatska bol, alodinija, hiperalgezija, individualni pristup, multimodalno liječenje
SUMMARY
Neuropathic pain is an unpleasant sensory and emotional experience caused by a lesion or a disease of the somatosenso-
ry nervous system. It is estimated to affect as much as 7-8% of the general population in Europe. Classic examples include painful diabetic
polyneuropathy, postherpetic neuralgia, trigeminal neuralgia, and central poststroke and spinal cord injury pain, although traumatic/post-
surgical neuropathies and painful radiculopathies represent common conditions in the general population. Neuropathic pain is a reflection
of a pathologic event in the nervous system that results in a series of pathophysiological mechanisms involved in the onset of pain. It occurs
spontaneously, particularly at rest, and is experienced as a burning, shooting or sharp stabbing pain. It is provoked by touch (mechanical
allodynia) or temperature change (thermal allodynia). The pain interferes with sleep and provokes anxiety and depression, reducing a pa-
tient’s quality of life. There are two goals in neuropathic pain treatment: firstly, establish a correct diagnosis and treat primary disease, and
secondly, define painful syndrome and treat pain symptomatically. The EFNS guidelines for the treatment of neuropathic pain recommend
the use of antiepileptic drugs (gabapentin, pregabalin), tricyclic antidepressants and SNRIs (duloxetine, venlafaxine) as drugs of first choice.
Second-line treatment includes opioids. Topical lidocaine may be a drug of choice in patients with mechanical allodynia. Combined therapy
can be used if monotherapy proves unsuccessful, and drugs with mutually supplementary mechanisms of action should be used. Transcu-
taneous electrical nerve stimulation (TENS) has a proven analgesic effect and, along with regular kinesitherapy, significantly contributes to
the improvement of a patient’s functional state. Psychotherapeutic support is important in the treatment of chronic pain. Diagnostics and
treatment of neuropathic pain require an interdisciplinary and multimodal approach.
KEY WORDS:
neuropathic pain, allodynia, hyperalgesia, individual approach, multimodal treatment
Uvod
Prema definiciji Svjetske udruge za izučavanje boli
(IASP) neuropatska je bol neugodan osjetni i emocionalni
doživljaj uzrokovan oštećenjem ili bolešću somatosenzor-
nog dijela živčanog sustava (1). Procjenjuje se da 7 – 8% sta-
novnika Europe ima neuropatsku bol (2, 3). Neuropatska bol
klasificira se kao centralna ili periferna prema lokalizaciji
oštećenja ili bolesti (tablica 1.). Klasični primjeri neuropat-
ske boli jesu bolna dijabetička polineuropatija, postherpe-
tička neuralgija, trigeminalna neuralgija, radikularna bol, bol
nakon moždanog udara, bol zbog ozljede leđne moždine te
postkirurška bol (2). Prema trajanju neuropatska je bol akutna
(do mjesec dana), subakutna (do 3 mjeseca) i kronična (duža
od 3 mjeseca). Procjenjuje se da oko 35% bolesnika s kronič-
nim bolnim sindromima pati od neuropatske boli (3). Mnogi
kronični bolni sindromi karakterizirani su kombinacijom
nociceptivne i neuropatske boli (križobolja s radikularnom
boli, karpalni sindrom, maligna bol).
Distinkcija tih dviju vrsta boli presudno je važna u dija-
gnostičkom i terapijskom smislu (4). U tom pogledu prvi je
korak poznavanje patofizioloških mehanizama u generira-
nju boli. Međutim, složenosti problema pridonosi činjenica
p
139
Klinički pristup liječenju boli / AClinical Approach to the Treatment of Pain
