Dobro je poznato kako se u srednjovjekovnom Dubrovniku, za vrijeme jakog juga, senat izbjegavao zasjedanja, smatrajući da jake južine mogu negativno utjecati na odluke samog senata.

U modernoj ljudskoj povijesti evidentan je utjecaj čovjeka na klimatološke promjene. Impakt je toliko jak da se osjeti na globalnoj razini, čemu svakodnevno svjedočimo i mi sami. Međutim jednako tako je evidentno da na ljudski organizam djeluje i niz fizikalnih parametara koji sačinjavanju klimatološke odlike određenog vremena. Odnos je, dakle klime koja nas okružuje i samog organizma, moglo bi se reći interaktivan. Mi utječemo na vrijeme, a ono pak, utječe na nas.

Danas je poznato da vremenske odlike određene klime i podneblja imaju utjecaj na niz bolesti. Smatra se da su mnogi bolesnici koji pate od kroničnih ali akutnih bolesti, osobe sa slabijom mogućnošću prilagodbe na meteorološke uvjete. Utjecaj vremena na organizam očituje se prvenstveno kroz trajnu izloženost određenim vremenskim prilikama. Utjecaj vremena na ljudski organizam opisuje se još u antičko doba, preko srednjeg vijeka, pa sve do danas. Dobro je poznato kako se u srednjovjekovnom Dubrovniku, za vrijeme jakog juga, senat izbjegavao zasjedanja, smatrajući da jake južine mogu negativno utjecati na odluke samog senata. Fizikalni parametri vremena čine temelj osobitosti određene klime i vremena na koje se ljudski organizam neprestano prilagođava. Periodičke promjene u tijelu, sinkronizirane s pravilnim dnevnim i godišnjim promjenama vezane uz odgovarajuću klimu, čine biološki ritam.

Velika raznolikost tipova ljudi na Zemlji posljedica je čovjekove adaptacije na regionalne klimatske prilike. Naš organizam posjeduje učinkovite mehanizme prilagodbe na meteorološke promjene. Odgovor fizioloških kompenzatornih mehanizama kod zdravih osoba neće izazvati nikakve štetne posljedice po zdravlje.

A što kada je taj mehanizam adaptacije oštećen? Tada govorimo o meteorotropizmu. Meteorotropizam je ovisnost nekih bolesnih stanja o određenim meteorološkim elementima i pojavama.

Biometeorologija

Hipokrata se smatra ne samo ocem medicine već i utemeljiteljem biometeorologije.

Znanost koja izučava ovaj međuodnos naziva se biometeorologija. Ona proučava međudjelovanje dvaju dinamičkih sustava: atmosfere i čovjeka. Promatrajući djelovanje vremena na čovjeka nailazimo na kompleksnost i nemjerljivost ili samo djelomičnu mjerljivost promatranih veličina. Iz toga proizlazi problem kako na osnovi dviju približno poznatih veličina (vrijeme, odnosno atmosferska zbivanja i ljudski organizam) odrediti treću (djelovanje vremena na čovjeka). Uvođenjem znanstvenih metoda u meteorologiju u drugoj polovini 19. stoljeća počeo je značajan razvoj biometeorologije. Redovna mjerenja različitih meteoroloških elemenata omogućila su kvalitetne statističke analize. Intenzivna biometeorološka istraživanja započela su 30-ih godina 20. stoljeća, uglavnom u anglosaksonskim zemljama, posebno u vojne svrhe. Međunarodno biometeorološko društvo osnovano je u Parizu 1956. godine. Ondašnja definicija moderne biometeorologije nije obuhvaćala sve aspekte ove znanosti, te je 1970. prihvaćena dopunjena definicija koja vrijedi i danas: "Biometeorologija je znanost koja proučava direktne i indirektne učinke (nepravilnih fluktuacija i fluktuacija ritmičke prirode) fizičke, kemijske i fizičko-kemijske mikro- i makrosredine, kako zemljine atmosfere tako i sličnih ekstraterestričkih sredina, na fizikalno-kemijske sisteme općenito i posebno na žive organizme (biljke, životinje i čovjeka)."

Početci biometeorologije sežu daleko u povijest ljudske civilizacije. Prva otkrića pripadaju grčkoj civilizaciji, što znači da se radi o jednoj od najstarijih prirodnih znanosti uopće. Hipokrat (400. g. pr. Kr.) u svojoj knjizi "O zraku, vodama i mjestima", između ostalog, upozorava da na bolesnika posebno treba paziti tijekom naglih vremenskih promjena. U to se vrijeme bolesniku ne smije ni čistiti crijeva niti puštati krv, već treba pričekati barem deset dana. Stoga se Hipokrata smatra ne samo ocem medicine već i utemeljiteljem biometeorologije. Pa kako to meteorološke odlike vremena utječu na ljudski organizam?

Biometeorologija i djelovanje klime na ljudski organizam

Hladnoća npr. izaziva vazospazam i povećava metabolizam, dok toplina izaziva vazodilataciju i smanjuje metabolizam. Svaka promjena vremena dovodi do promjena metabolizma i acidobazne ravnoteže, što se održava na funkciju autonomnog živčanog sustava, krvotok i tjelesnu temperaturu.

Sva bića na Zemlji prilagođena su lokalnoj klimi u kojoj žive i koja je sastavni dio njihova okoliša. Ona su podložna promjenama atmosferskih uvjeta i reagiraju prilagodbom fizioloških funkcija na promjenu temperature i vlage okoliša, pojavu vjetra, zračenje Sunca, ionizaciju, onečišćenje zraka i slično. Još 1976. godine Kreuger i Reed ustanovili su da se rast kolonije bakterija usporava u većoj koncentraciji ionziranih čestica u zraku, osobito onih negativno nabijenih. Značajna promjena tjelesnih homeostatskih mehanizama, pod sekundarnim utjecajem promjena pojedinačnih ili skupnih meteoroloških čimbenika, naziva se metorološki stres. Pod utjecajem meteorološkog stresa nastaju u ljudskom organizmu brojne složene fiziološke reakcije. Hladnoća npr. izaziva vazospazam i povećava metabolizam, dok toplina izaziva vazodilataciju i smanjuje metabolizam. Svaka promjena vremena (temperature zraka, relativne vlage, barometarskog tlaka, brzine strujanja zraka i dr.), dovodi do promjena metabolizma i acidobazne ravnoteže, što se održava na funkciju autonomnog živčanog sustava, krvotok i tjelesnu temperaturu.

Iako je mogućnost prilagodbe ljudskoga organizma na promjene atmosferskih uvjeta i okoliša velika, u slučajevima većih i naglih odstupanja od uobičajenih meteoroloških uvjeta sposobnost prilagodbe fizioloških funkcija pokazuje se nedostatnom, te se pritom mogu uočiti razlike između reakcija zdrave i bolesne osobe. U zdravih ljudi nastaje fiziološki stres, no oni se uspijevaju brzo prilagoditi promjenama u atmosferi. Kronično bolesne osobe teško se prilagođavaju promijenjenim atmosferskim prilikama, te se u njih postojeće tegobe pogoršavaju ili pak nastaju nove.

Kako meteorološki faktori djeluju na ljudski organizam?

Prema istraživanjima većeg broja autora vrijednosti kolesterola u serumu se tijekom godine mijenjaju. Razina kolesterola viša je zimi u odnosu na ostale dijelove godine.

Još je u davna vremena čovjek zapazio određenu povezanost vremena i klime s nekim bolestima, njihovim pojavljivanjem i pogoršavanjem u ovisnosti o atmosferskim prilikama.

Smatra se da meteorološki faktori djeluju na ljudski organizam direktno na kožu i respiratorni trakt, te indirektno preko autonomnog živčanog sustava, hipotalamusa i žlijezda s unutarnjim lučenjem, prije svega preko hipofize, štitnjače i nadbubrežne žlijezde. Različite meteorološke promjene koje djeluju na autonomni živčani sustav izazivaju velik broj fizioloških procesa u ljudskom organizmu, a u svrhu adaptacije i reguliranja rada odgovarajućih organa i sistema. Tako, pad temperature zraka u okolini dovodi do stimulacije simpatikusa što izaziva vazokonstrikciju u koži smanjujući na taj način gubitak tjelesne topline. Međutim, povećanje temperature zraka stimulira u većoj mjeri parasimpatikus omogućujući preko periferne vazodilatacije veće oslobađanje topline. Stupanj meteorotropnih učinaka nakon stimulacije autonomnog živčanog sustava zavisi o intenzitetu stimulacije, uravnoteženosti i adaptacijskim sposobnostima vegetativnog sustava. Učinak meteorološkog stresa ovisi također i o stupnju aktivnosti simpatikusa i parasimpatikusa, a ta je aktivnost u skladu s biološkim ritmom i različita je u različito doba dana. Poznato je da parasimpatikus dominira noću, a simpatikus danju uz nešto veću aktivnost tijekom jutra. Zbog toga će učinak meteorološkog stresa koji se odigrava tijekom noći na jako stimuliranom parasimpatičkom sustavu biti različit od onoga koji se odvija preko dana kada prevladava simpatička stimulacija. Skupina autora s našeg područja ustanovila je povezanost inferiornog infarkta pod utjecajem meteorološkog stresa, vjerojatno posredstvom promijenjenog vegetativnog tonusa. Kako postoji bliska živčana i neurohumoralna povezanost između hipotalamusa i hipofize, sasvim je sigurno da meteorološke promjene okoline preko hipotalamusa utječu i na rad hipofize. Tako npr. naglo zahlađenje posredstvom hipotalamusa dovodi do pada sekrecije antidiuretskog hormona stražnjeg režnja hipofize što uzrokuje povećanje diureze te posljedično smanjenje volumena  krvi i povećanje hemoglobina. Slični međusobni odnosi postoje na relaciji hipotalamus, hipofiza i ostale žlijezde s unutarnjim izlučivanjem. Izlaganje hladnoći povećava produkciju tireotropina koji zatim stimulira aktivnost štitne žlijezde dovodeći do povećanog stvaranja tireoidnih hormona. Nasuprot tome, izlaganje vrućini dovodi do smanjenja aktivnosti tireoideje. Zapaženo je da se taj učinak javlja i sezonski. Hladno vrijeme izaziva povećanu aktivnost kore nadbubrežne žlijezde i porast sekrecije 17-ketosteroida, dok toplije vrijeme dovodi do pada produkcije tih hormona. Zimi je sekrecija tih hormona općenito veća nego ljeti. Pod utjecajem hladnijeg vremena čini se da se skraćuje vrijeme zgrušavanja. Ukupni serumski proteini sniženi su ljeti, a dijastolički krvni tlak viši je zimi nego ljeti. Prema istraživanjima većeg broja autora vrijednosti kolesterola u serumu se tijekom godine mijenjaju. Razina kolesterola viša je zimi u odnosu na ostale dijelove godine.

Metorotropne bolesti

Čulić i suradnici su u svojim istraživanjima ustanovili povezanost ventrikularne tahikardije s povišenim vrijednostima atmosferskog tlaka i temperature. Tople fronte djeluju protektivno na ventrikularnu ekstrasistoliju, hladne fronte mogu ih potaknuti.

Postoji niz bolesti s meteorotropnim karakteristikama. Tu spadaju: neuralgije, mialgije, artralgije, migrena, bronhitis, bronhalna astma, vazomotorni rinitis, cerebrovaskularne bolesti, infarkt miokarda, arterijske, venske i plućne tromboembolije, arterijska hipertenzija, epilepsija, peptični ulkus, glaukom, ablacija retine, epidemički meningitis, gripa i dr. U našim krajevima u recentije vrijeme ponajviše je istraživana meteorotropnost infarkta miokarda i srčanih aritmija. Čulić i suradnici su u svojim istraživanjima ustanovili povezanost ventrikularne tahikardije s povišenim vrijednostima atmosferskog tlaka i temperature. Rezultati ukazuju na spolne i dobne razlike s obzirom na utjecaj. Brzina vjetra, smanjen ili povišen atmosferski tlak prediktori su ventrikularnih ekstrasistola. Tople fronte djeluju protektivno na ventrikularnu ekstrasistoliju. Hladne fronte mogu ih potaknuti.

Neke bolesti pokazuju periodičnost i javljaju se češće u pojedinim godišnjim dobima, pa se nazivaju sezonske bolesti. Tu svakako spadaju: ulkusna bolest, bronhalna astma, vazomotorni rinitis i dr. Kugler je utvrdio da je frekvencija ataka migrene značajno veća tijekom hladnog i vlažnog vremena, odnosno u proljeće i jesen, a najmanja ljeti. Broj epileptičkih napadaja povećava se kod promjene vremena, koje je praćeno povišenjem temperature i porastom vlage u zraku. Po mišljenju nekih autora, za ataku migrene i epilepsije najvažniji meteorološki provokativni faktor je povećanje sadržaja vlage u zraku.

Hančević je sa suradnicima pratio frekvenciju perforacije gastroduodenalnog ulkusa s obzirom na vremenske uvjete u bolesnika liječenih na Kirurškoj klinici u Zagrebu. Utvrdio je da je učestalost perforacije peptičkog ulkusa najveća u proljeće, s maksimumom u travnju, i na početku jeseni u rujnu vezano uz prolaz fronte. Janjić je utvrdio da ulkusna hemoragija nema sezonski karakter, već da ta komplikacija ulkusne bolesti ima meteorotropni karakter budući da je u vezi s naglim meteorološkim promjenama.

Kardiovaskularne bolesti su izrazito meteorotropne bolesti

Maksimalne dnevne temperature iznad 35°C, a noćne iznad 27°C ljeti povećavaju smrtnost od kardiovaskularnih bolesti. Opaženo je da se kod bolesnika koji imaju anginozne napade, bol javlja znatno ranije pri - 10°C nego pri + 20°C.

Pleško i suradnici su ispitivali korelaciju brojnih meteoroloških elemenata i sume vaskularnih incidenata (infarkt miokarda, cerebrovaskularni inzult, plućna embolija), dnevnih i sedmodnevnih, za kontinentalnu klimu na području grada Zagreba. Za hladni dio godine utvrđeno je da su sedmodnevna razdoblja to opasnija što su temperatura i tlak zraka niži i što su veće njihove promjene. U toplom dijelu godine meteorološki elementi gube na signifikantnosti, iako hladna razdoblja ostaju opasna tijekom cijele godine. Proučavajući dnevne karakteristike vremenskih prilika u ekstremno nepovoljnim sedmodnevnim razdobljima, Pleško i suradnici su utvrdili da su to redovito razdoblja veoma oblačnih dana s čestim oborinama u kojima je poremećena stabilnost sloja atmosfere u kojoj živimo. Analiza dvogodišnjeg razdoblja pokazala je da su u Zagrebu otprilike tri četvrtine dana malo opasne ili bezopasne s obzirom na stabilnost atmosfere, a jedna četvrtina dana s velikom opasnošću za vaskularne bolesnike. Komparativna analiza povezanosti vaskularnih bolesti i vremenskih uvjeta za Zagreb i Pulu pokazala je da su meteorološke prilike na moru za vaskularne bolesnike manje opasne od onih u unutrašnjosti.

Prema rezultatima Reića i suradnika cerebrovaskularni inzult na području srednje Dalmacije također nema sezonski karakter. Međutim, vremenska stanja frontalnog podrijetla pokazuju znatan utjecaj na učestalost cerebrovaskularnog inzulta u srednjodalmatinskoj regiji. U hladnijem dijelu godine tople i okludirane fronte, a u toplijem razdoblju godine hladne fronte, pokazuju izrazito negativan biotropni učinak povećavajući na taj način učestalost cerebrovaskularnog incidenta. Među brojnim mogućim uzrocima kao što su faktori rizika koji, favorizirajući proces ateroskleroze, dovode do razvoja koronarne bolesti, smatra se da i meteorološki stres ima značajnu ulogu u nastanku koronarnog incidenta. Danas prevladava mišljenje da su infarkt miokarda, kao i druge vaskularne bolesti, izrazito meteorotropne bolesti, odnosno bolesti čija je akutna manifestacija u velikoj mjeri povezana sa zbivanjima u atmosferi. To potvrđuju brojni radovi u literaturi. Također se dokazalo da se izbjegavanjem meteorološkog stresa može smanjiti incidencija infarkta miokarda.

Porast topline i vlage također izaziva anginu pectoris u pacijenata s ishemičkom bolesti srca zbog povećanih zahtjeva na kardiovaskularni sistem zbog otežane termoregulacije. Nagla promjena u smislu zahlađenja značajna je i za toplu sezonu. Maksimalne dnevne temperature iznad 35°C, a noćne iznad 27°C ljeti povećavaju smrtnost od kardiovaskularnih bolesti. Prema tim radovima meteorološke promjene imaju kumulativni učinak uz pomak od tri dana, a u nekih se taj učinak proteže na vrijeme do jednog tjedna. Dobro je poznato da je i hladnoća izrazito nepovoljna za koronarne bolesnike. Između ostalog, opaženo je da se kod bolesnika koji imaju anginozne napade, bol javlja znatno ranije pri - 10°C nego pri + 20°C. Uzrokujući sistemski porast krvnog tlaka i povećanu potrošnju kisika, hladni podražaji s površine kože u normalnim okolnostima izazivaju povećanje protoka u koronarnim arterijama. Jačina njihovog djelovanja ne ovisi samo o apsolutnoj temperaturi, nego i o vlažnosti (kišno vrijeme, vlažna klima) te brzina gibanja zraka (vjetar, propuh).Osobito su interesantna istraživanja Čulića i suradnika o utjecaju vjetra na srčane aritmije. Vjetar je udružen s brzim promjenama atmosferskog tlaka. Ove promjene mogu utjecati na pacijente u vanjskim i unutrašnjim prostorima. Preko autonomnog živčanog sustava mogu utjecati i na mentalna stanja. Pretpostavlja se da na taj način mogu utjecati  na srčane aritmije. Osobito su opasni vjetrovi južnih i zapadnih smjerova.

Klimatske promjene nepovoljno djeluju na koncentraciju vozača

Povećan broj prometnih nezgoda s velikom sigurnošću se može pripisati atmosferskim uvjetima koji nepovoljno djeluju na koncentraciju vozača.

Broj prometnih nezgoda na zagrebačkom području ukazuju je da je dnevni broj prometnih nezgoda znatno manji od prosječnog u danima u kojima su vremenski uvjeti anticiklonalni ili je strujanje u visini sjevernih smjerova. Upravo je suprotno dokazano za ciklonalne tipove vremena te uz prijelaz atmosferskih fronti nad našim područjem (u istraživanju izbačene sve nezgode s alkoholiziranim vozačima ili vožnja po nepovoljnim uvjetima poput oborina, slabe vidljivosti, oštećenoga ili skliskog kolnika, neispravnog vozila i slično). Povećan broj prometnih nezgoda s velikom sigurnošću se može pripisati atmosferskim uvjetima koji nepovoljno djeluju na koncentraciju vozača.

Količina sunčeva zračenja i gustoća kosti

Istraživanje koje je prije nekoliko godina provedeno u Hrvatskoj pokazuje da su i prosječna gustoća i učestalost normalne gustoće kostiju u odrasle ženske populacije to veće što je količina sunčeva zračenja u mjestu  boravka veća.

Utjecaj različitih meteoroloških uvjeta na duševne bolesnike

Povezanost egzacerbacije psihičkih smetnji ustanovljena je i s prolaskom atmosferskih fronti. Osobitu povezanost pokazala su agitirana stanja shizofrenih pacijenata.

U svakodnevnom radu sa duševnim bolesnicima primijetilo se da na kliničku sliku tih pacijenata mogu utjecati različiti meteorološki uvjeti. U recentnoj literaturi postoji nekonzistencija rezultata istraživanja međuodnosa meteorologije i duševnih smetnji i bolesti. Povezanost egzacerbacije psihičkih smetnji ustanovljena je i s prolaskom atmosferskih fronti. Osobitu povezanost pokazala su agitirana stanja shizofrenih pacijenata. Autori s ovih područja iskazuju veću povezanost s tipovima zračnih masa, nego s pojedinačnim meteorološkim parametrima. No i ta su istraživanja nekonzistentnih rezultata. Neka istraživanja ukazuju upravo suprotno, tj. na povezanost s pojedinačnim parametrima.

Saphira, Shiloh i suradnici ukazuju na povećanje broja hospitalizacija bipolarnih pacijenata u depresivnoj fazi tijekom proljeća i ljeta, što povezuju s povećanjem maksimalne dnevne temperature koja bi, po njihovom mišljenju, mogla biti rizični ali i prediktivni faktor kod takvih stanja. Upravo se povećana dnevna temperatura (osobito tzv."toplotni udari"), pokazali i kao trigerirajući meteorološki parametar i za shizofreni spektar bolesti.

Recentnija istraživanja ukazuju da i ciklonalna aktivnost može biti trigerirajući čimbenik psihotičnih smetnji.

Istraživanja na području suicidologije ukazuju da je povećanje broja suicida izrazito povećano dan prije prolaza hladne i dva dana nakon prolaza tople fronte. Posebno su nepovoljni topli sektori ciklona. Višednevna razdoblja s mnogo samoubojstava najčešće karakterizira povišena temperatura zraka nepravilnog dnevnog hoda, sniženi ili promjenljivi tlak zraka, povećana naoblaka, magla, često slaba kiša, a ljeti i grmljavinski pljuskovi. Atmosferske tvorevine svojim kretanjem polariziraju zrak. Ustanovljeno je na animalnom modelu da pozitivni i negativni ioni različito blokiraju ili stimuliraju metabolizam biogenih amina na sinaptičkoj razini (osobito se to odnosi na razinu serotonina-povećanje), indikativno je da na taj način, vjerojatno, utječu na biokemijske supstrate određenih obrazaca ponašanja i kod ljudi.

Zaključak

Negativne vremenske utjecaje možemo prevenirati biometeorološkom prognozom i adaptacijom mikroklime, a pozitivne koristiti u terapijske svrhe.

U tijeku procesa aklimatizacije i aklimacije (privremene ili trajne fiziološke prilagodbe organizma na meteorološke uvjete) koje su, kao što vidimo, vrlo značajne za reaktivnost organizma, čovjek prilagođava svoje ponašanje na odgovarajući način u nastojanju da izbjegne ekstremne vremenske uvjete pojedine klime. Težnja za kućnim životom naročito je izražena u suvremenim urbanim sredinama, pa aklimatizacija na ekstremne klimatske uvjete možda više i nije od primarne važnosti za čovjeka. Ipak neka istraživanja ukazuju da meteorološki uvjeti mogu penetrirati kroz zidove stambenih objekata. Tipičan primjer su vjetrovi. U zaključku bi se moglo reći da negativne utjecaje možemo prevenirati biometeorološkom prognozom i adaptacijom mikroklime, a pozitivne koristiti u terapijske svrhe. Direktna primjena novih saznanja mogla bi se iskoristiti u svrhu bolje biometeorološke prognoze. Znanstveno je dokazano kako liječnici često zanemaruju utjecaj vremena u svakodnevnoj praksi. Boljom informiranošću liječnika, pacijenata i njihovih obitelji o biometorotropizmu određenih bolesti možemo prevenirati negativan utjecaj određenog tipa vremena ili pak njegovih elemenata. Klimatizacijom npr. bolničkih prostora smanjuje se utjecaj vremena na bolesnike i njihov narušen proces aklimacije i aklimatizacije tijekom liječenja.

Zbog svega se navedenog nameće potreba daljnje implementacije već postojećih znanja ali i daljnja ispitivanja specifičnosti utjecaja meteoroloških faktora na pojedina patofiziološka zbivanja radi preveniranja različitih bolesnih stanja.

Literatura

1. San-Gil J, Gonzalez de Rivera JL, Gonzalez J. Biometeorology of psychiatric disorders. In: Seva A, editor. European textbook of psychiatry. Barcelona: Editorial Anthropos; 1991. p. 397-407.
2. Mirić D. Utjecaj meteoroloških faktora na javljanje infarkta miokarda. Disertacija. Split¨ Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, 1989.
3. Reić P. Korelacija meteoroloških elemenata i pojava akutnog cerebrovaskularnog inzulta tipa cerebralne tromboze i hemoragije. Disertacija. Split: Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu, 1977.
4. Hančević J, Pleško N, Kružić Z. Utjecaj vremenskih faktora na perforacija gastroduodenalnog ulkusa. Acta med Iug. 1972; 1: 26-9.
5. Doyle JT, Kinch SH, Brown DF. Sesonal variation in serum cholesterol concentration. J Chron Dis. 1965, 18: 657-62.
6. Bart JL, Bourque DA. Acknowledging the weather-health link. Can Med Assoc J. 1995; 153(7): 941-4.
7. Sadock BJ, Sadock VA. Kaplan & Sadock's Synopsis of Psychiatry. 10th ed. Schizophrenia. Philadelphia: Wolters Kulwer/Lippincott Williams&Wilkins, 2007; 15(1): p.467-543.
8. Krueger AP, Reed EJ. Biological impact of small air ions. Science. 1976; 193: 1209-13.
9. Kordić M. Povezanost promjena meteoroloških prilika i incidencije suicidalnosti. Magistarski rad. Mostar: Medicinski fakultet Sveučilišta u Mostaru, 2008.
10. Mirić D, Eterović D, Giunio L, Dujić Ž, Fabijanić D, Hozo I, Kuzmanić A, Božić I, Čuić V. Triggers of acute myocardial infarction regarding its site. Int J Cardiol 1997;60: 67-71.
11. Mirić D i suradnici. Preventivna Kardiologija. 1 ed. Podneblje i kardiovaskularne bolesti. Split: Hrvatsko kardiološko društvo-ogranak Split: 1997: p.183-90.
12. Čulić V, Eterović D, Mirić D, Giunio L, Lukin A, Fabijanić D. Triggering of ventricular tachycardia by meteorologic and emotional stress: protective effect of β-blockers and anxiolytics in men and elderly. Am J Epidemiol 2004;160: 1047-58.
13. Čulić V, Silić N, Mirić D. Triggering of ventricular ectopic beats by emotional, physical, and meteorologic stress: Role of age, sex, medications, and chronic risk factors. Croat Med J 2005; 46(6): 894-906.
14. Tromp SW. Medical biometeorology. 1th ed. Amsterdam: Elsevier 1963; p.9-112.
15. Zaninović K. Biometeorološka istraživanja u Hrvatskoj, Zagreb: Znanstveni skup 'Andrija Mohorovičić'-140.obljetnica rođenja. 1998; p.393-403.
16. Janjić M. Utjecaj meteoroloških elemenata i pojava na krvarenja kod ulkusne bolesti. Magistarki rad, Beograd 1971.
17. Pleško N. Fizikalne karakteristike atmosphere kontinentalnog dijela Hrvatske značajne za humanu biometereologiju. Disertacija. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, 1986.
18. Pleško N, Rezaković Dž, Goldner V. Korelacija vremenskih nizova meteoroloških parametara s incidencijom infarkat miokarda. Lijec vjesn 1983; 105: 133-6.
19. Cech I, Smolenski MH, Lane R. Day-to-day and seasonal fluctuations of urban mortality in Kyoto, Japan. Int J Biometeor 1979; 23: 89-95.
20. Cech I, Youngs K, Smolenski M.H, Sargent F. Day-to-day and seasonal fluctuations of urban mortality in Houston, Texas. Int J Biometeor 1979; 23: 77-87.
21. Čulić V, Silić N, Mirić D. Triggering of supraventricular premature beats. The impact of acute and chronic risk factors. Int J Cardiol 2012; 158(1): 112-7
22. Penzar B, Pleško N i suradnici. Meteorologija za korisnike. 1. izd. Utjecaj atmosfere na život i ljudske aktivnosti. Zagreb: Školska knjiga, 1996; p.53-66.
23. Čulić V, Eterović D, Mirić D, Rumboldt Z, Hozo I. Gender differences in triggering of acute myocardial infarction. Am J Cardiol 2000; 85: 753-6.
24. Hudolin V, Maljković I, Žanpera E. Rehabilitacija u psihijatriji i Bolnica Ugljan. Knjiga 1, Niz A:Psihijatrija; Utjecaj vremenskih promjena na ponašanje duševnih bolesnika. Zagreb: Stvarnost; 1985, p.197-202.
25. Modai I, Kikinzon L, Valevski A. Enviromental factors and admission rates in patients with major psychiatric disorders. Cronobiol Int 1994; 18(3): 196-99.
26. Hansen A, Bi P, Nitschke M, Ryan P, Pisaniello D, Tucker G. The effect of heat waves on mental health in a temperate australian city. Envir Health Persp 2008; 116(10): 1369-75.
27. Shiloh R, Shapira A,Potchter O, Hermesh H, Popper M, Weizman A. Effects of climate on admission rates of schizophrenia patients to psychiatric hospitals. Eur Psych 2005; 20(1): 61-4.
28. Briere J, Downes A. Summer in the City: Urban Weather Conditions and Psychiatric Emergency-Room Visits. J Abnorm Psychol 1983; 92(1): p.77-80.
29. Čulić V. Sesonal distribution of acute myocardial infarction: A need for a broader perspective. Int J Cardiol 2006; 109: 265-6.
30. Shapira A, Shiloh R, Potchter O, Hermesh H, Popper M, Weizman A. Admission rates of bipolar depressed patients increase during spring/summer and correlate with maximal enviromental temperature. Bipolar Dis 2004; 6: 90-3.
31. Schory TJ, Piecznski N, Nair S, El-Mallakh RS. Barometric Pressure, Emergency Psychiatric Visits, and Violent Acts. Can J Psych 2003; 48(9):.624-7.
32. Pleško N, Zaninović K, Škavić J, Strinović D, Gusić S, Kubat M. Samoubojstva u odnosu na vremenske prilike. Radovi medicinskog fakulteta u Zagrebu 1985; 26(1): 39-46.
33. Pleško N, Jasprica-Prelec V, Bošan-Kilibarda I, Banek B. Korelacija psihoza i pokušaja suicida s meteorološkim faktorima. Hrv Meteorol Čas 1991; 26: 77-86.