Ključne točke:

1. Pozitivni kemijski učinci na mozak: Volontiranje potiče oslobađanje sljedećih neurotransmitora: dopamina, oksitocina, serotonina i endorfina koji su povezani s osjećajem nagrade i raspoloženja. Poznato je da ovi neurotransmitori pozitivno utječu na mentalno i tjelesno zdravlje. Serotonin je ključan za emocionalnu stabilnost, dopamin za nagradu i zadovoljstvo, oksitocin za društveno povezivanje, a endorfini imaju učinak prirodnih lijekova protiv bolova.
2. Povećanje tjelesne aktivnosti: Aktivnosti poput volontiranja mogu pomoći ljudima da ostanu fizički aktivni, što je posebno važno za stariju populaciju. Dokazano je da ovakav pristup volontiranju smanjuje osjećaj izolacije i može poboljšati opće zdravlje.
3. Bolja socijalna povezanost: Volontiranje pomaže u izgradnji socijalnih mreža i jačanju osjećaja zajedništva. Ovo je posebno važno za starije osobe koje su često usamljene i osjećaju se napušteno.
4. Snažniji osjećaj svrhe: Sudjelovanje u dobrotvornim aktivnostima može jačati osjećaj svrhe i ispunjenosti u životu što opet pridonosi poboljšanju mentalnog zdravlja pojedinca – volontera.
5. Veća podrška zajednici: Volontiranje i dobrotvorni rad pomažu u izgradnji jačih i otpornijih zajednica, a to može imati dugoročne pozitivne učinke na cjelokupno bolje, zdravije i humanije društvo u kojem živimo.

Autorica članka, McNally također naglašava važnost poticanja ljudi svih dobnih skupina da se uključe u volontiranje. To se osobito odnosi na starije osobe kako bi se na najbolji način iskoristilo njihovo iskustvo, mudrost i smanjio njihov osjećaj usamljenosti i izolacije.

Svjesni smo da stanovništvo stari, ali potrebno se odmaknuti od ideje da je odlazak u mirovinu vrijeme za odmor. Treba potaknuti umirovljenike da ostanu aktivni i doprinose zajednici u kojoj žive. Potvrđeno je da osobe s invaliditetom i starije osobe češće od ostalih sudjeluju u neformalnom volontiranju tako da autorica poziva na dokidanje predrasuda o tim skupinama.