Otpornost u prirodnim i tehničkim znanostima predstavlja povratak u prvotni oblik nakon savijanja ili istezanja. U psihologiji ona se naziva psihološka otpornost i moguće ju je definirati kao proces i rezultat uspješnog prilagođavanja teškim ili izazovnim životnim iskustvima, posebice kroz psihičku, emocionalnu i ponašajnu fleksibilnost te prilagodbu unutarnjim i vanjskim potrebama.

Kako graditi psihološku otpornost?

• održavanjem važnih međuljudskih odnosa,
• odvajanjem vremena za sebe i za aktivnosti u kojima uživamo,
• brigom o svom fizičkom zdravlju kroz tjelovježbu, kvalitetnu prehranu i dostatan san,
• povećanjem svoje emocionalne inteligencije i unaprjeđenjem vještina suočavanja s problemima,
• izražavanjem vlastitih emocija, želja i potreba,
• suosjećajnim postavljanjem granica drugima i nježnim samogovorom,
• vjerom u sebe i traženjem pomoći te
• obraćanjem stručnjaku mentalnog zdravlja.

Psiholozi smatraju da postoje određeni čimbenici koji se tijekom života mogu učiti i vježbati kako bi osoba podigla vlastitu razinu psihološke otpornosti, a neki od njih su:

• sposobnost emocionalne samoregulacije
• sposobnost rješavanja problema
• prihvaćanje neuspjeha kao korisne povratne informacije
• barem jedan podržavajući i kvalitetni odnos koji djeluje kao zaštitni faktor
• životna svrha i usmjerenost na budućnost.

Koriste nam i:

• (Samo)svijest – preispitivati se (ali ne i osuđivati); biti svjestan svojih misli (posebno ograničavajućih uvjerenja), osjećaja i ponašanja; objektivno sagledati situacije u kojima se zateknemo kao i identificirati svoje „snage“ i „slabosti“ u tim konkretnim okolnostima uvelike pomaže u učinkovitom suočavanju sa životnim poteškoćama, problemima i stresom općenito.
• Briga o sebi – uključuje brigu o tjelesnom i mentalnom zdravlju, usvajanje zdravih navika (od uravnotežene prehrane, redovite tjelesne aktivnosti, meditacije, joge i sl. do umjerene i ciljane „konzumacije“ digitalnih medija) te izbjegavanje ovisničkog ponašanja bilo koje vrste (alkohol, cigarete, narkotici, lijekovi za smirenje…).
• Samoefikasnost – način na koji pristupamo životnim situacijama utječe na našu funkcionalnost i osjećaj uspješnosti. U tome će nam pomoći prihvaćanje stava da su promjene i stresne situacije sastavni dio života i da ne trebamo imati odgovore na sve što nam se u životu događa, ali možemo sagledati situaciju iz različitih perspektiva i razmotriti sve mogućnosti koje nam stoje na raspolaganju da si je olakšamo. Poželjno je učiti iz prošlih iskustava i koristiti stečeno znanje za učinkovito nošenje s novim situacijama.

Lea Maričić , spec. klin. psih., Služba za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti