U istraživanje je uključeno 12 roditelja koji su intervjuirani kako bi se saznalo u koje svrhe koriste svoje mobilne telefone, jesu li s drugima razgovarali o mobilnim medijima i kako su se zbog toga osjećali. Intervjui su analizirani tematski.

Roditelji su izjavili da svoje telefone koriste uglavnom za traženje informacija te komunikaciju i umrežavanje u ulozi roditelja. Mobiteli su ocijenjeni kao pozitivni ili korisni roditeljima.

Međutim, situacije za koje se smatralo da zahtijevaju veću angažiranost roditelja, poput igranja ili čitanja knjiga, smatrane su neprikladnim za korištenje mobitela, kao i korištenje mobilnih telefona za vrijeme obroka.

Situacije u kojima su djeca bila okupirana igrom ili gledanjem televizije smatrane su prihvatljivima za korištenje mobitela. Posjeti igralištu djelovali su kontroverzno i ovisili su o određenoj situaciji.

Kao glavna tema dobrog roditeljstva pojavila se prisutnost i iako su se kratke i važne uporabe telefona smatrale donekle prihvatljivima dok su s djecom, mnogi su roditelji izjavili da se osjećaju krivima zbog njihove uporabe.

Opisano je nekoliko strategija smanjenja uporabe, poput isključivanja zvuka telefona ili određenih obavijesti ili odlaganje telefona.

Unatoč nacionalnim smjernicama koje daju preporuke o korištenju svih vrsta ekrana, većina roditelja nije dobila informacije od zdravstvenog osoblja. Nasuprot tome, mnogi su o toj temi razgovarali s prijateljima i članovima obitelji, ponekad i kontroverzno.