Opuštajući mišiće perifernih arterija smanjuje se vaskularni otpor, snižava krvni tlak, i smanjuje se sistoličko opterećenje srca. Smanjivanje napora srca snižava potrebu srčanog mišića za kisikom i nadalje pomaže spriječiti anginalnu bol u bolesnika s bolesti koronarnih arterija.

Ti lijekovi sprječavaju transport kalcija kroz spore kalcijeve kanale u stanice glatkih mišića u srčanim arterijama i perifernim arterijama u tijelu. Kako je kalcij važan za kontrakciju mišića, sprječavanje transporta kalcija opušta mišiće arterija i dovodi do širenja koronarnih i perifernih arterija u tijelu. Širenjem koronarnih arterija, amlodipin jest koristan i u prevenciji anginalne boli u prsima koja je rezultat spazma koronarnih arterija. Opuštajući mišiće perifernih arterija smanjuje se vaskularni otpor, snižava krvni tlak, i smanjuje se sistoličko opterećenje srca. Smanjivanje napora srca snižava potrebu srčanog mišića za kisikom i nadalje pomaže spriječiti anginalnu bol u bolesnika s bolesti koronarnih arterija.

Postoje dvije osnovne vrste blokatora kalcijevih kanala: dihidropiridinski i ne-dihidropiridinski. Najznačajnija razlika između te dvije skupine je da ne-dihidropiridnski blokatori kalcijskih kanala mogu usporiti broj otkucaja srca, dok dihidropiridinski nemaju taj učinak. Amlodipin nema utjecaj na broj otkucaja srca, ne djeluje na provodni sustav srca niti na snagu kontrakcije.

Terapijski učinak amlodipina

Značajka je amlopidna njegov postupan početak djelovanja i stabilna koncentracija u plazmi koja se postiže nakon sedam dana. Jedna doza lijeka na dan omogućuje sniženje krvnoga tlaka tijekom 24 sata.

Amlodipin snižava krvni tlak, te smanjuje rizik neželjenog događaja koji se može dogoditi s dugotrajnim povišenim krvnim tlakom. Namijenjen je za liječenje blage i umjerene arterijske hipertenzije, preventivno liječenje stabilne angine pektoris, odnosno vazospastične (Prinzmetalove) angine pektoris. U bolesnika s anginom uzrokovanom tjelesnim naporom (kronična stabilna angina), uzimanje amlodipina produljuje vrijeme u naporu prije pojave boli u prsima. Za bolesnike s vazospastičnom anginom (Prinzmetalovom anginom), uzimanje amlodipina smanjuje broj napadaja. Zbog postupnog početka djelovanja amlodipin nije prikladan za liječenje akutnih napadaja angine pektoris.
Amlodipin se koristi za snižavanje povišenog krvnog tlaka i prevenciju nekih oblika angina pektoris: kronične stabilne angine pektoris i vazospastične angine (Prinzmetalova angina).

Amlodipin se primjenjuje peroralno i dobro se resorbira. Hrana ne utječe na bioraspoloživost amlodipina stoga se može uzimati neovisno o obrocima. Najviša koncentracija u plazmi postiže se 6-12 sati nakon oralne primjene. Apsolutna bioraspoloživost varira između 64-90%. Antihipertenzivni učinak amlodipina traje najmanje 24 sata nakon primjene. Nije poznato da li se amlodipin distribuira u mlijeku. Vezanje za protein plazme je otprilike 93%. Metabolizira se pretežito putem jetre u inaktivne metabolite. Stoga bi u bolesnika s disfunkcijom jetre doze ovog lijeka trebale biti smanjene. Izlučuje se mokraćom ili fecesom, u urinu kao metabolit (60%) ili nepromijenjen (10%). Poluvrijeme izlučivanja (t1/2) je 30-50 sati. Značajka je amlopidna njegov postupan početak djelovanja, a stabilna koncentracija u plazmi postiže se nakon sedam dana primjene. Stoga uzrokuje manje nuspojava i ne uzrokuje akutnu hipotenziju. Jedna doza lijeka na dan omogućuje sniženje krvnoga tlaka tijekom 24 sata.

Hipertenzija

Blokatori kalcijskih kanala su jedna od nekoliko preferiranih inicijalnih terapija hipertenzivnih bolesnika s visokim rizikom za razvoj koronarne bolesti, uključujući one sa šećernom bolesti, starije bolesnike s izoliranom sistoličkom hipertenzijom i bolesnike s koegzistirajućom anginom pektoris.

Amlodipin se koristi za liječenje hipertenzije (sam ili u kombinaciji s drugim vrstama antihipertenzivnih lijekova), može se koristiti u gotovim kombinacijama s benazeprilom, olmesartanom ili valsartanom kada je takva kombinirana terapija indicirana.

Blokatori kalcijskih kanala su jedna od nekoliko preferiranih inicijalnih terapija hipertenzivnih bolesnika s visokim rizikom za razvoj koronarne bolesti, uključujući one sa šećernom bolesti, starije bolesnike s izoliranom sistoličkom hipertenzijom i bolesnike s koegzistirajućom anginom pektoris.

Amlodipin se može koristiti kao monoterapija za početno liječenje nekomplicirane hipertenzije, međutim preferira se kombinacija s tiazidskim diureticima. Amlodipin se ne smije koristiti za akutno liječenje hipertenzivnih kriza.
Pri liječenju hipertenzije primjenjuje se oralno, inicijalno kao monoterapija, 2,5-5 mg dnevno. U slabih i nemoćnih pojedinaca inicijalna terapija je 2,5 mg dnevno. Po potrebi može se kombinirati s diureticima, beta-blokatorima, ACE-inhibitorima, nitratima ili nitroglicerinom. Kada se dodaje nekom već postojećem antihipertenzivnom liječenju, treba koristiti inicijalnu dozu od 2,5 mg dnevno. Dozu je potrebno postepeno povećavati kroz 7-14 dana dok se ne postigne optimalna kontrola krvnog tlaka. U odraslih bolesnika maksimalna doza za liječenje hipertenzije je 10 mg dnevno. Dozu se može povisiti brže ukoliko su simptomi, tolerancija i odgovor bolesnika na terapiju učestalo procjenjuju. Uobičajena doza održavanja amlodipina jest 5-10 mg dnevno. U starijih bolesnika, bolesnika s jetrenim oštećenjem i onih s umjerenim do teškim srčanim zatajenjem treba imati na umu smanjenu eliminaciju amlodipina.

Koronarna bolest

Amlodipin se koristi za liječenje vazospastične (Prinzmetal) angine i kronične stabilne angine pektoris; sam ili u kombinaciji s drugim antianginalnim lijekovima. Blokatori kalcijskih kanala se smatraju lijekovima izbora za liječenje vazospastične (Prinzmetal) angine.

Amlodipin se koristi u bolesnika s nedavno angiografski dokumentiranom koronarnom bolesti, bez srčanog zatajenje ili ejekcijske frakcije lijdevog ventrikula <40%, za smanjivanje rizika od postupaka koronarne revaskularizacije i hospitalizacije zbog angine pektoris. Uobičajena je oralna doza amlodipina od 5-10 mg jednom dnevno, adekvatna kontrola bolesti uobičajeno zahtjeva dozu održavanja od 10 mg dnevno.

Posebna upozorenja

Bolesnici koji imaju oštećenje jetre mogu se liječiti s inicijalno 2,5 mg dnevno (početna terapija ili dodavanje lijeka). Bolesnicima s oštećenjem bubrežne funkcije nije potrebna modifikacija doze amlodipina. Stariji bolesnici obično trebaju polovinu ranije opisanih doza. Kod djece mlađe od šest godina nije dokazana sigurnost i učinkovitost doziranja više od 5 mg dnevno u liječenju hipertenzije. Doze lijekova koje se primjenjuju u fiksnim kombinacijama s amlodipinom također mogu zahtijevati prilagodbu u određenim skupinama bolesnika; potreba za takvu prilagodbu doza se mora razmatrati u kontekstu mjera opreza i kontraindikacija specifičnih za određenu populaciju i lijek. U slučaju izostanka uzimanja dnevne terapije, treba samo nastaviti s idućom, propisanom dozom, a ne uzimati dvostruku.

Nuspojave i kontraindikacije

Kao i kod bilo kojeg drugog lijeka, moguće su nuspojave na amlodipin. One su obično blage, reverzibilne i ne zahtijevaju prekid liječenja.

Kontraindikacija za primjenu amlodipina jest poznata preosjetljivost na amlodipin. Kada se amlodipin koristi u gotovim kombinacijama s drugim lijekovima (npr. atorvastatinom, benazeprilom, olmesartanom ili valsartanom), treba razmotriti mjere opreza, kontraindikacije i interakcije udružene s konkomitantnim lijekom. Treba razmotriti predostrožne informacije primjenjive na specifične populacije (npr. trudnice ili dojilje, pojedinci s jetrenim ili bubrežnim oštećenjima, stariji pacijenti) za svaki lijek u kombinaciji.

Moguća je akutna hipotenzija. Važno je koristiti amlodipin s oprezom, posebice u bolesnika s teškom aortalnom stenozom i kroničnim srčanim zatajenjem Nije poznato da li se amlodipin izlučuje u mlijeko; proizvođači preporučuju prekid dojenja kada je koristi amlodipin.

Kao i kod bilo kojeg drugog lijeka, moguće su nuspojave na amlodipin. One su obično blage, reverzibilne i ne zahtijevaju prekid liječenja, stoga ga većina ljudi dobro tolerira. Ozbiljne nuspojave su manje učestale.
Učestale nuspojave amlodipina najčešće su: edemi nogu ili zadržavanje vode, glavobolja, vrtoglavica, pospanost, umor, mučnina, navale crvenila posebice kože lica, bol u trbuhu, osjećaj ubrzanog i snažnog udaranja srca (srčane palpitacije).

Povremene nuspojave: nesanica, promjene raspoloženja, tremor, poremećaj okusa, sinkope, hipoestezije, parastezije, poremećaji vida, tinitus, hipotenzija, dispneja, rinitis, povraćanje, dispepsija, promjene navika defekacije, suha usta, alopecija, purpura, diskoloracija kože, pojačano znojenje, svrbež, osip, artralgija, mialgija, grčevi u mišićima, bol u leđima, poremećaji mokrenja, noćno mokrenje, učestalo mokrenje, impotencija, ginekomastija, bol u prsima, astenija, bol, malaksalost, povećanje tjelesne mase, smanjenje tjelesne mase.
Vrlo rijetko nuspojave mogu biti: trombocitopenija, alergijske reakcije, hiperglikemija, periferna neuropatija infarkt miokarda, aritmije, ventrikularna tahikardija i atrijska fibrilacija, kašalj, vaskulitis, pankreatitis, gastritis, gingivalna hiperplazija, hepatitis, žutica i povećanje jetrenih proba (uglavnom u skladu s kolestazom), angioedem, eritema multiforme, urtikarija.

Interakcije

Neki lijekovi i tvari mogu utjecat na učinak amlodipina, ili njihov učinak može biti promijenjen zbog istodobnog uzimanja. Ovdje su navedeni neki od tih lijekova: lijekovi za liječenje bolesti srca ili za snižavanje povišenog krvnog tlaka (na primjer beta-blokatori), lijekovi za liječenje poremećaja srčanog ritma, na primjer amjodaron i kinidin, nitrati (lijekovi za liječenje angine pektoris) i triciklički antidepresivi (lijekovi za liječenje depresije). Prema nekim istraživanjima moguća je promjenjena bioraspoloživost uz istodobno konzumiranje soka od grejpa. Uz uzimanje sildenafila, farmakokinetska interakcija je malo vjerojatna, iako je moguće dodatno snižavanje krvnog tlaka.

Amlodipin može potencijalno reagirati s nekoliko drugih lijekova. Organizam razgrađuje (metabolizira) amlodipin koristeći jetrene enzime poznate kao 3A4 enzimi. Lijekovi poznati kao CYP 3A4 induktori ubrzavaju aktivnost tih enzima, uzrokujući da organizam metabolizira amlodipin prebrzo. To može učiniti amlodipin manje učinkovitim. Lijekovi poznati kao CYP 3A4 inhibitori usporavaju aktivnost tih enzima, uzrokujući da organizam sporije metabolizira amlodipin. To može povisiti razinu amlodipina u krvi i povisiti rizik nuspojava.

Neki od lijekova koji mogu dovesti do interakcija s amlodipinom su: CYP 3A4 inducirajući lijekovi kao što su: aminoglutamide, bosentan, karbamazepin, dexametason, efavirenz, emtricitabin, tenofovir, etravirin, fosfenitoin, nafcillin, nevirapin, oxkarbazepin, fentobarbital, fenitoin, primidon, rifabutin, rifampin, rifapentine, St. John's trava, te CYP 3A4 inhibirajući lijekovi kao što su: amprenavir, atazanavir, klaritromicin, conivaptan, darunavir, delavirdin, diltiazem, eritromicin, fosamprenavir, imatinib, indinavir, izoniazid, itrakonazol, ketokonazol, lopinavir, ritonavir, mikonazol, nefazodon, nelfinavir, nikardipin, posakonazol, quinidink, saquinavir, telitromicin, vorikonazol.

Kod bolesnika s teškom bolesti koronarnih arterija, amlodipin može povećati učestalost i jačinu angina ili pak uzrokovati srčani infarkt u rijetkim slučajevima. Ovaj fenomen se najčešće događa kada se prvi put započinje s amlodipinom ili u vrijeme povećanja doze. Veliko sniženje krvnog tlaka može se dogoditi tijekom započinjanja liječenja amlodipinom, posebice u bolesnika koji već uzimaju drugi lijek za sniženje krvnog tlaka. U rijetkim slučajevima kongestivno srčano zatajenje je bilo udruženo se amlodipinom, obično u bolesnika koji su već liječeni beta-blokatorima.

Zaključak

Amlodipin pripada u skupinu lijekova nazvanu blokatori kalcijskih kanala. Sprječava transport kalcija u stanice glatkih mišića u srčanim i perifernim arterijama što dovodi do njihova širenja. Koristan je u prevenciji anginalne boli u prsima koja je rezultat spazma koronarnih arterija. Opuštajući mišiće perifernih arterija smanjuje se vaskularni otpor, te snižava krvni tlak. Blokatori kalcijskih kanala su jedna od nekoliko preferiranih inicijalnih terapija hipertenzivnih bolesnika s visokim rizikom za razvoj koronarne bolesti, uključujući one sa šećernom bolesti, starije bolesnike s izoliranom sistoličkom hipertenzijom i bolesnike s koegzistirajućom anginom. Amlodipin se može koristiti kao monoterapija za početno liječenje nekomplicirane hipertenzije. Blokatori kalcijskih kanala smatraju se lijekovima izbora za liječenje vazospastične (Prinzmetal) angine.

Literatura

1. Alcocer L, Bendersky M, Acosta J et al. Use of calcium channel blockers in cardiovascular risk reduction: issues in Latin America. Am J Cardiovasc Drugs. 2010;10(3):143-54. doi: 10.2165/11536120-000000000-00000.
2. Bramlage P, Wolf WP, Fronk EM et al. Improving quality of life in hypertension management using a fixed-dose combination of olmesartan and amlodipine in primary care. Expert Opin Pharmacother 2010;11(17):2779-90. Epub 2010 Oct 8.
3. Brown MJ, McInnes GT, Papst CC et al. Aliskiren and the calcium channel blocker amlodipine combination as an initial treatment strategy for hypertension control (ACCELERATE): a randomised, parallel-group trial. Lancet. 2011;377(9762):312-20. Epub 2011 Jan 12.
4. Kreutz R. Olmesartan/amlodipine: a review of its use in the management of hypertension Vascular Health and Risk Management 2011:7 183-192.
8. Meredith PA, Elliott HL. Clinical pharmacokinetics of amlodipine. Clin Pharmacokinet 1992; 22(1):22-31.